O duhovnom zvanju:

Samostan sestara Kćeri Srca Isusova
Trg. Hrvatskih branitelja 8A
47206 Lasinja

Tel / fax: 047 884 333

ponedjeljak, 2. rujna 2013.

Postati sestra

Postati sestra? Život bijelih redovnica sa škapularom obilježenim s dva srca odvija se u samostanu gdje se izmjenjuje molitva i rad. Molitva je rad, a rad je molitva. Zajednica prakticira liturgijsku i osobnu molitvu, klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, povezana je cijelom Crkvom u prisutnosti Gospodinovoj. U ime Crkve i za Crkvu ona prinosi Bogu svoju žrtvu hvale. Svojim molitvama žele obuhvatiti cijelo čovječanstvo, za njega mole Božje milosrđe. Formacija mladih djevojaka započinje ulaskom u zajednicu i traje nekoliko mjeseci postulata. Nakon postulata dobiva bijelo redovničko odijelo i ulazi u novicijat, a nakon novicijata polažu se privremeni a poslije vječni zavjeti.

Pod vodstvom poglavarice svaka redovnica već od svojega ulaska u Družbu razvija darove koje joj je Bog dao ali radi i druge poslove koje iziskuje svagdanji život. Po poslu redovnica sudjeluje u stvaralačkom radu Božjemu. Svi darovi stavljeni su u službu braće i sestara. Sestre žive po prilagođenom pravilu Sv. Ignacija koji je i utemeljitelj Družbe Isusove. Nose bijelo redovničko odijelo sa bijelim škapularom s dvama srcima, koji obilježavaju Srce Isusovo i Marijino.

Srce velikog svećenika Isusa, preko divne duše Marije Deluil Martiny (Bl. Marije od Isusa) udostojalo se Crkvi dati ove bijele redovnice koje svećenički rad žele učiniti što plodnijim. Samo dragi Bog zna njihova velika djela u Crkvi. Pred njima su i dalje iste zadaće, borba za proširenje Kraljevstva Božjega, zato one mole: za misionare i misionarke, molitvama to postaju i one. Mole za svećenike u državama gdje imaju samostane ali i za svećenike cijeloga svijeta. Posebno su im na srcima osamljeni svećenici i oni koji su na putu izgubljenja. Samo Gospodin zna koliko im svećenici i redovnice duguju zahvalnost što su danas Bogu posvećene osobe. Skrivene ali po molitvi i sjedinjenju sa Isusom veoma su jake. One nisu smetnule s uma i milijarde duša koje ne poznaju Isusa. Mole da Mu se otvori put do mnogo srdaca. Nije li to uzvišeno poslanje Kćeri Srca Isusova.

To je ljubav Božjeg Srca da u ovo vrijeme ove redovnice dolaze u dragu nam Hrvatsku. Već II. Vatikanski Sabor naglašava da je posvećeni život – redovništvo osobiti način svjedočenja življenog Evanđelja. U ovo naše vrijeme koje žeđa i gladuje za živim Bogom, a to je znak vremena, upravo se jedna takva kontemplativna zajednica odlučila doći u našu Domovinu – u župu Lasinja. Svojim svakodnevnim predanjem Bogu, osobito u sv. Euharistiji, daruju sebe za tolike potrebe našega naroda.

Stoga je već u tijeku II. svjetskog rata Blaženi Alojzije Stepinac želio baš tu kontemplativnu kongregaciju «Kćeri Srca Isusova» imati u svojoj Nadbiskupiji. Želio je da pred Presvetim Oltarskim Sakramentom sestre mole za plodan svećenički rad, obraćenje grešnika i tolike druge potrebe. No, to se nije ostvarilo zbog ratnih neprilika. Zasigurno je da je Bl. Alojzije to sada čini svojim zagovorom s neba. Što nije učinjeno za njegova života, učinjeno je sada. Usuđujem se reći da je znak i dar Božje Providnosti da ova Kongregacija dolazi u župu Lasinja, koja je u ratu osobito pretrpjela velike žrtve, ali hrabro ostala ovdje s pouzdanjem u Boga, o čemu i danas svjedoči vjerni život vjernika. Župa Lasinja je 30 km udaljena od Zagreba i Kongregacija «Kćeri Srca Isusova» prilično je zaživjela u njoj.


Buđenje u 5 sati; Molitva 5.45; Sv. Misa; Iz Božanskog časoslova mole Jutarnju molitvu; Doručak u 7 sati; Rad; Treći čas u 9 sati; Rad; Božanski časoslov o podne – srednji čas (Šesti čas) u 11.40; Ručak – popodne; Slobodno vrijeme od 13 sati; Duhovno štivo u 14 sati; Rad; Krunica 16.30; Blagoslov s Presvetim Sakramentom; Časoslov – Večernja; Rad; Čitanje u 18.30; Slijedi večera; Rekreacija do 20 sati; Završni dio Božanskog časoslova (Povečerje) u 20.30; Velika šutnja.